Dupuytrenova kontraktura
Što je to Dupuytren kontraktura ?
Bolest znana još pod nazivom Morbus Dupuytren koju je otkrio još davne 1832 god Baron G. Dupuytren. Riječ je o benignoj bolesti vezivnog tkiva dlana tzv. palmarnoj aponeurozi ( na slici bijele boje ). Prvenstveno se radi o degeneraciji elastičnih vlakana trokutaste membrane na dlanu ( palmarne aponeuroze dlana ). Te degenerativne promjene očituju se stvaranjem čvorića i otvrdnuća na dlanu i to najčešće u području korjenova IV. i V. prsta. Međutim, ove promjene mogu nastati na svakom prstu u području dlana, ali i na gornjoj strani prstiju ( knuckle pads ) gdje onda vidimo otvrdnuća u području malih zglobova šaka s otežanim kretnjama u zahvaćenim zglobovima. U kasnijoj fazi bolesti javlja se i skraćenost vlakana koja onemogućuje pokret ekstenzije prstiju ( ispravljanje prstiju ), obično IV. i V. prsta.
Kada se iste promjene nalaze i na prstima stopala gdje dolazi do otvrdnuća i pojave čvorića u području plantarne aponeuroze to onda nazivamo Ledderhoseova bolest.
Tijek bolesti i simptomi
Tijek bolesti je obično spor, a započinje pojavom čvorića na unutarnjoj strani dlana i bazi 4. ili 5. prsta. Bolest se razvija postepeno tijekom nekoliko godina , a zbog modeliranja vlakana vezivnog tkiva paralelno sa skraćivanjem istih dolazi do ograničavanja sposobnosti istezanja ( ispružanja, tzv. ekstenzije ) prstiju paralelno sa ograničavanjem pokretljivosti prstiju. Mogu proći mjeseci pa i godine prije nego se stvori solidna kontraktura. Ta ograničenost ( kontraktura ) se može proširiti sve do srednjeg prsta a često znaju biti zahvaćene obje ruke
Bolest najčešće nastupa u srednjoj životnoj dobi, učestalije kod muškaraca u odnosu na žene ( 2x češće ). Procjenjuje se da je bolest prisutna kod oko 20% populacije sjevernoeuropskih bijelaca u dobi od 30 – 40 godina, a u starijoj populaciji od 80 god još i više čak oko 40 %. Primijećeno je učestalo javljanje kod alkoholičara s teškim oštećenjima jetre, kod šećeraša te kod epileptičara. Također je bolest vezana za članove obitelji te se povezuje s nasljeđem jer se često uočava pozitivna obiteljska anamneza ( pojava bolesti unutar obitelji ).
Ovim promjena mogu biti zahvaćene obje šake ili samo jedna, i to najčešće desna
u prvoj fazi bolesti nastaju čvorići na dlanu šake
u drugoj fazi bolesti primjećuje se postupno savijanje ( fleksija ) IV. i V. prsta
šake
u trećoj fazi bolesti nastaje potpuno savijanje prstiju šake s nemogućnošću ispružanja prstiju
Uzrok
Iako je među populacijom prisutna već preko 180 god i dalje nije poznat uzrok nastanka no zna se da u osnovi dolazi do promjena u tzv. myofibroblastima ( myofibroblasti su mezenhimne stanice koje pokazuju karakteristike kako fibroblasta tako i glatkih mišićnih stanica ).
Liječenje
Stanje se gotovo nikada ne popravlja spontano, no međutim, moguće je usporavanje tijeka bolesti, osobito u ranim stadijima bolesti kada se preporuča neoperativno liječenje, u prvom redu fizikalna terapija. Fizikalna terapija treba biti usmjerena na poticanje istezanja prstiju kao i pokretljivosti istih kroz ciljanje vježbe te održavanje postignutog rezultata što je dulje moguće. Iz tog razloga je jako bitna dosljednost fizikalne terapije.
Ako se Dupuytrenova kontraktura rano otkrije, neoperativne mjere mogu usporiti njezino napredovanje. Međutim, kako bi se trajno vratila funkcionalnost šake, u konačnici je potrebno kirurško otpuštanje tkiva kontrakture, no već ovdje naglašavamo važnost postoperativne rehabilitacije koja je značajna za oporavak pacijenta. To je potrebno najkasnije kada već postoje izražena funkcionalna ograničenja u šaci zbog savijenog i položaja zahvaćenih prstiju.
Jednu od metoda operacije pobliže vam donosimo u slijedećem članku preuzetom iz medija