Fascije

Fascije

Slika 1

Definicija

Fascija je sloj, struktura vezivnog tkiva koja okružuje mišiće, grupu mišića, krvne žile i živce povezujući neke strukture , a istovremeno dozvoljavajući drugim strukturama da glatko klize jedna preko druge. Postoji više vrsta fascija. Fascije su građom slične ligamentima, tetivama i aponeurozama ( slojevi ravnih širokih tetiva, slika 2 ) jer su sve izgrađene od kolagena, a njihova međusobna razlika je u funkcijama pa tako :

- ligamenti spajaju jednu kost s drugom kosti

- tetive spajaju mišić s kosti

- aponeuroze - predstavljaju mjesta vezanja mišića za kost ( slika 2 ). Aponeuroze ( isto tako mogu okruživati mišiće i organe povezujući međusobno mišiće ali i mišiće sa drugim strukturama ) igraju važnu ulogu u mišićnom pokretu i posturi

Slika 2.

Fascije okružuju mišiće ili druge strukture. Tkivo fascija je građeno od vezivnog tkiva u kojem pronalazimo gusto zbijene svežnjeve kolagenskih vlakana usmjerenih valovito i paralelno sa smjerom pokreta mišića ( slike 3. i 4. ). Zbog takve građe, fascije su fleksibilne strukture sposobne podnijeti velike jednosmjerne sile napetosti sve dok se valoviti uzorak vlakana ne ispravi silom povlačenja. Ova kolagena vlakna proizvode fibroblasti smješteni unutar fascije.

Slika 3

Slika 4.

Strukture

Postoje određene kontroverze o tome koje se strukture smatraju "fascijom" i kako fasciju treba klasificirati. Dva najčešća sustava su:

Onaj koji je naveden u izdanju Nomina Anatomica iz 1983. (NA 1983.)

Onaj koji je naveden u izdanju Terminologia Anatomica iz 1997. (TA 1997.)

NA 1983	TA 1997	Opis	Primjer
Površinske fascije	( ne smatraju se fascijama u ovom, sustavu )	Nalazi se u subkutisu u većini dijelova tijela, stapajući se s retikularnim slojem dermisa	Površinska fascija prednjeg abdominalnog zida ( sastoji se od dva dijela – površinskog masnog dijela, tzv. Camper fascija i dubokog membranskog sloja, tzv. scarpa fascia ) Slika 5.
Dubinska fascija	Fascija mišića	To je gusto vlaknasto vezivno tkivo koje međusobno prožima i okružuje mišiće, kosti, živce i krvne žile tijela	Fascija Transversalis ( to je fascija anterolateralne trbušne stijenke koja se nalazi između m. transversus i peritoneuma Slika 6.
Visceralna fascija	Visceralna fascija, parietalna fascija	Ona oblaže organe unutar njihovih šupljina i obavija ih slojevima vezivnog tkiva	Pericardium ( fascija koja omata srce ) Slika 7.

Slika 5. Scarpa fascija – nazvana prema talijanskom anatomu Antonio Scarpa ( 1752-1832 )

Slika 6.

Slika 7.

Prijenos sile i elastična svojstva fascije

Fascija kao i druga meka tkiva ima promjenjiv stupanj elastičnosti koji joj omogućuje da izdrži deformaciju kada se primjenjuju sile i pritisak jer se može oporaviti i vratiti u početni oblik / veličinu. Kada se fascije opterećuju, tkiva se produžuju i izobličuju dok ne dostignu točku ravnoteže. Tijekom vremena, ako je opterećenje prisutno konstantno i sporo, razvija se tzv. creep - sposobnost fascije da se produži kada je izložena konstantnom vlačnom opterećenju što rezultira manjim otporom na drugu primjenu opterećenja. Ukoliko se opterećenje nastavi, s vremenom će doći do kronične deformacije. Kada prestane opterećenje fascija se vraća u prvobitni oblik. Obnavljanje oblika se događa elastičnim trzajem putem histereze ( što je proces korištenja i gubitka energije u kojem se tkiva opterećuju i rasterećuju ). Vrijeme potrebno da se tkivo vrati u normalu putem elastičnog trzaja ovisi o preuzimanju vode od strane tkiva i o tome je li prekoračen njegov elastični potencijal.

Senzorne informacije

Od svih organa u našem tijelu, fascija je jedan od organa u kojem je najviše prisutno osjetilnih receptora te su u njoj ugrađeni živčani završetci i mehanoreceptori ( su senzorni receptori koji su osjetljivi na mehanički pritisak te oni svaki elektromagnetski podražaj, mehanički ili kemijski pretvaraju u živčane impulse koji se potom šalju u mozak. Zajedno s termo, hemo, foto i receptorima za bol, mehanoreceptori tvore opći sustav percepcije. Struktura i funkcija mehanoreceptora razlikuju se ovisno o organu osjeta u kojem se nalaze pa tako npr. u koži imamo tijela Pacinija ; tijela Meissnera ; Krauseova tijela ; Merkelovi završetci živaca ; Ruffinijeve krvne stanice. U fasciji su pronađena Pacinijeva tjelešca koja detektiraju duboki pritisak i vibraciju, Golgijevi tetivni organi koja daju informacije o istezanju tkiva i Rufinijevi završetci, sporo-adaptirajući receptori koji su osjetljivi na istezanje i pokrete ( slika 8 ). Fascija je u usporedbi sa mišićnim tkivom osjetljivija na bol, bogata nociceptorima ( osjetne stanice za bol ).

Slika 8.

Fascijalni sustav vezivnog tkiva ima važnu ulogu za senzorne, povratne informacije koje su bitne u percepciji držanja tijela i pokretima tijela, a utječe i na našu propriocepciju i koordinaciju. Kad god promijenimo držanje ili se na bilo koji način pomaknemo, mehanoreceptori fascijalnog tkiva se deformiraju i aktiviraju, šaljući aferentne informacije u leđnu moždinu i mozak. Te poruke tumači naš CNS ( central nervous system – središnji živčani sustav ), a zatim se eferentne informacije prenose našim mišićima. Kako sad znamo za bogatu opskrbljenost fascija mehanoreceptorima, proprioceptorima i živčanim vlaknima, možemo zaključiti da takvo neurološko svojstvo fascija će značiti da je pod utjecajem autonomnog živčanog sustava koji može regulirati njihov tonus. Zbog toga razumijevanje i kontroliranje razine stresa, kao i otpornost pojedinca na stres može biti od pomoći u upravljanju ukupnom fascijalnom napetošću. Logika je jasna – više stresa, napetost fascije je veća.

Stanja koja utječu na fascije

Disfunkcija fascija se može pojaviti iz raznih razloga. Nepravilan obrazac pokreta, nepravilna prehrana, svakodnevni posturalni obrasci , traume.. itd. To su sve stanje koja mogu utjecati na sposobnost fascije da klizi, a sposobnost klizanja fascije doprinosi i pomaže u distribuciji i prijenosu napetosti kroz tijelo. Posljedično se mogu pojaviti kompenzacijski obrasci pokreta što rezultira većim stresom na sustav fascija. Fascijalna disfunkcija povezana je s boli, ukočenošću, umorom tkiva i smanjenom izvedbom i funkcijom.

Fascija se može posljedično skratiti, učvrstiti i zadebljati uslijed :

• traume

• fizičkog ili emocionalnog stresa za tijelo

• upale

• lošeg držanja

• ili bilo koje situacije kada tijelo gubi svoju fiziološku sposobnost prilagođavanja

Takvo stanje se zove adhezija ( " sljepljivanje ", spajanje fascija ) fascija ( slika 9. )

Slika 9.

Fizikalna terapija

Kada se kliničkim pregledom i procjenom ustanovi područje funkcionalnog ograničenja fascije praćeno boli, odabire se odgovarajući tretman liječenja

manualna terapija - jedna od metoda kojima možemo tretirati disfunkciju fascija. Kroz odgovarajuću preciznu manipulaciju određenog dijela fascije, pokret se može obnoviti omogućujući optimalan prijenos sile unutar tijela kako bi se pacijent mogao kretati i bolje funkcionirati

Slika 10.

vježbe - fascijalni tretman treba biti praćen i dodatnim vježbama osmišljenim za ispravljanje biomehaničkih nedostataka. Vježbe bi trebale biti usmjerene na mišićno-koštanu snagu ( npr. vježbe za mobilizaciju i jačanje zglobova ) i neravnotežu kroz cijeli kinetički lanac