Skolioza

 

                                              Slika 1.

 

Skolioza je postranično iskrivljenje kralježnice sa istovremenom rotacijom kralješaka  ( Slika 1 ). Skolioza predstavlja jedan od najkompleksnijih oblika patološke posturalne adaptacije, a označava strukturalnu trodimenzionalnu deformaciju kralježnice i trupa što znači da je prisutna iskrivljenost kralježnice u sve tri tjelesne ravnine ( frontalnoj ; sagitalnoj i transverzalnoj ravnini – Slika 2. i 3. )

 

                                             Slika 2.

 

                                               Slika 3.

 

Otprilike 3-5 % stanovništva ima skoliozu, od najmanjih stupnjeva do teških oblika. Češće se javlja kod djevojčica i to 7x češće nego kod dječaka. Djevojčice mogu biti osjetljivije na promjene centralne kontrole prilikom razvoja središnjeg živčanog sustava zbog kraćeg i bržeg rasta i razvoja u pubertetu i adolescenciji u odnosu na dječake ( Lowe, 2000 ). Skolioza se najčešće formira u fazi intenzivnog rasta – između 10. i 12. godine života

 

 

Etiologija skolioze

 

Postoji različiti uzroci pojave skolioze, ali kod skoro 80-90 % slučajeva oni su nepoznati. Pretpostavlja se da okidači za razvoj skolioze mogu biti hormonski, živčani i mišićni poremećaji. Nasljedna predispozicija je također jedan od uzroka pojave.

 

Skoliozu možemo podijeliti prema

 

  • Lokaciji

 

  • torakalna skolioza ( u području prsne kralježnice )
  • lumbalna skolioza ( u području slabinske kralježnice )
  • torako-lumbalna skolioza ( područje prijelaza između prsna i slabinske kralježnice )
  • torakalna i lumbalna ( dvostruka - u području prsne i lumbalne kralježnice )

 

Kralježnica pored prve, primarne krivine često stvara i sekundarnu na suprotnoj strani iznad ili ispred primarne. To se dešava jer tijelo pokušava spontano centrirati glavu i zdjelicu kako statika tijela ne bi bila poremećena. Prema tome, ovisno u koju stranu je kralježnica nagnuta razlikuju se još i  :

 

  • ljevostrane konveksne skolioze
  • desnostrane konveksne skolioze

 

 

  • Uzroku

 

  • kongenitalne – prisutne već na rođenju, a uzrokovane koštanim poremećajem
  • neuromuskularne -  posljedica abnormalnosti mišića ili živaca. Često viđene kod osoba sa spinom bifidom ; cerebralnom paralizom ; poliomylitisom ( dječjom paralizom ) ; spasticitetom ( motorički poremećaj s posljedičnim povišenim mišićnim tonusom )
  • degenerativne -  posljedica traumatskih prolapsa kostiju zbog ozljeda ili bolesti, prijašnjih operacija leđa ili osteoporoze
  • idiopatske – najučestalije, a bez očitog uzroka. U ovu kategoriju spada 80 % - 90 % svih skolioza. Postoji mnogo teorija, no bez konkretnih uzročno-posljedičnih veza. Ipak postoje snažni dokazi da je idiopatska skolioza nasljedna
  • myopatske – kod primarnih oboljenja mišića
  • osteopatske – kod prirođenih malformacija ; distoza ( poremećaj stvaranja kosti i hrskavice u sklopu različitih nasljednih sindroma) ; deformacije kralješaka kroz tumore, upale, osteoporozu

 

 

  • Vremenu pojave

 

  • infatilne idiopatske – od rođenja do 3. godine života
  • juvenilne idiopatske – između 4. i 10. godine života
  • adolescentne idiopatske – između 11. i 18. godine života
  • adultne idiopatske - nakon 18. godine života

 

 

Dijagnosticiranje skolioze

 

Što se skolioza prije dijagnosticira, tj. što je manji stupanj iskrivljenosti po Cobbu, to je veća vjerojatnost uspješnog liječenja. U vrijeme puberteta se mnogo toga može korigirati dok u odrasloj životnoj dobi skolioza ostaje fiksna.

 

Za liječenje, tj. smanjenje iskrivljenosti je bitno u kojem stadiju i dobi je otkrivena skolioza. Tijek liječenja je lakši što je skolioza dijagnosticirana kasnije tijekom puberteta, a ishod učinkovitiji ako se s pravilnim liječenjem započne što prije. Upravo zbog toga su kod djece i mladih vrlo bitno redovite kontrole i rano otkrivanje asimetrije kralježnice kroz tjelesne ( sistematske ) preglede, promatranja posture u intervalima od strane roditelja, učitelja i drugih koji su uključeni u razvoj djeteta

 

Kako je skolioza bezbolno stanje, često se predvide njezini prvi znakovi – pojava gibusa ( izbočenja ) u području lopatica ili donjeg dijela leđa i asimetričnost leđa. Asimetrija kralježnice se lako uočava : dijete se treba promatrati straga u uspravnom položaju i razodjevenih leđa. Naglašen gibus ( izbočina ) na jednoj strani leđa ( uobičajeno s desne strane lopatice i lijeve strane donjeg dijela leđa ) odgovaraju pripadajućoj asimetriji kralježnice. Ukoliko gibusi i u pretklonu tijela prema naprijed ostaju prisutni i vidljivi riječ je o pravoj, strukturalnoj skoliozi ( Slika 4. )

 

                                               Slika 4.

 

Mnoga djeca imaju asimetriju kralježnice koja još uvijek nije skolioza, ali se pod utjecajem raznih faktora unutar nekoliko mjeseci može pogoršati. Prema tome rana dijagnostika je vrlo važna ali je često preskočena zbog činjenice da s jedne strane mlade djevojke kod kuće nisu  razodjevene pa se asimetrije ne uoče na vrijeme, a s druge strane zbog površnih pregleda dječjih ortopeda

 

Asimetrija zdjeličnog obruča , često krivo dijagnosticirano kao skraćenost noge, je odgovorna za brojna tjelesna oboljenja i poteškoće. Asimetrija zdjelice je urođena ili tijekom djetinjstva stečena anomalija. Krivo pozicionirana zdjelica je često okidač lančanih reakcija. Kroz poremećaj statike kralježnice nastaju poremećaji posture i jednostrano opterećenje skeleta, tj. cijelog lokomotornog aparata ( tj. aparata za kretanje ), a nepravilan tonus muskulature, manjak tjelesne aktivnosti, kriva ishrana, faktor okoline i stres odnosno psihički faktor uzrokuju oštećenje zglobova i kralježnice.

 

Ukoliko asimetrija traje godinama i ne bude tretirana to može voditi do različitih oboljenja kralježnice – glavobolje,migrene, kronični bolovi u leđima, hernia i. v disci, lumboischialgia, artroze zglobova, skolioza pa čak i poremećaj rada unutarnjih organa. Kukovi, koljena i stopala su također krivo opterećena zbog asimetrije zdjeličnog obruča, što često uzrokuje spuštena i ravna stopala.

 

Ako se tijekom pregleda utvrdi prava anatomska skraćenost noge ( kod istog položaja zdjelice je izmjerena različita duljina nogu )  tada se moraju izraditi umetci za stopala radi izjednačavanja dužine nogu. Tu vrijedi pravilo izrade individualnog uloška na temelju otiska stopala. Primjenom ulošaka smanjuje se pritisak i isti se ravnomjerno raspoređuje na cijela stopala kako bi se uspostavila ravnoteža statike skeleta i cijelog aparata za kretanje

 

 

Terapija skolioze

 

Hipokrat je prvi pisao o deformacijama kralježnice 460. god. pr. Kr. U 2. Stoljeću grčki liječnik Galen je uveo termine skolioza, kifoza i lordoza u medicinsku terminologiju, dok je Hipokrat a kasnije Glen primijenio koncept longitudinalne trakcije kao primarni oblik liječenja skolioze.

 

U rano su doba medicine iskrivljenja kralježnice ( skolioza ; Morbus Scheuermann ) kao i urođene anomalije kralježnice označavale tešku sudbinu oboljelih te doživotnu oznaku, a nerijetko i ozbiljne psihičke smetnje oboljelih zbog izoliranosti zajednice. Tek su se sa znanstvenim istraživanjima ovih učestalih dječjih ortopedskih problema i uvođenjem specijalne kineziterapije kao i primjenom ortoze 20-tih godina 20. stoljeća razvile aktivne i pasivne metode utjecaja na kralježnicu djece i mladih

 

Da li se skolioza treba liječiti ovisi o ovim faktorima :

 

  •  stupnju iskrivljenosti – kod manjih stupnjeva terapija nije neophodna, dok se kod  većih stupnjeva ona mora provoditi

 

  •  dob – ukoliko se skolioza manjeg stupnja dijagnosticira u odrasloj dobi neće biti potrebna terapija jer je manja vjerojatnost da skolioza napreduje. Ako je pacijent u odrasloj dobi i ima posljedice prisutnosti skolioze ( bol u leđima ) onda će se on uputiti na liječenje, ali ne zbog skolioze nego zbog boli u leđima            

 

Oblik terapije skolioze ovisi o dobi, stupnju i uzroku skolioze. Skolioza kod djece se obavezno mora liječiti jer je kralježnica još u fazi rasta i moguće je djelovati na korigiranje već postojećeg iskrivljenja, odnosno moguće je prevenirati daljnje napredovanje. A ta progresija može jako brzo napredovati : čim se kralješci samo malo iskrive → mišići odmah dolaze u neravnotežu →  sile koje djeluju na kralježnicu se neravnomjerno raspoređuju, a to još više potiče iskrivljenost → proces se može sam od sebe pojačavati.

 

U takvim uvjetima kralježnica s manjim stupnjem skolioza može unutar nekoliko mjeseci progresirati u vrlo izraženu skoliozu. Zato je bitno znati u kojoj je fazi rasta skelet. Zrelost skeleta kod djece i tinejdžera doktori određuju putem RTG snimke zdjelice ( tzv. Risserov znak ).

 

Ukoliko se ne liječi skolioza napreduje pa onda u odrasloj životnoj dobi uzrokuje dodatne probleme – smetnje srca i pluća, ograničena pokretljivost kralježnice, prisutnost boli u leđima. U odrasloj dobi i kod prisutnosti gore spomenutih simptoma kauzalna terapija više nema smisla. Zato je vrlo bitno na vrijeme otkriti, dijagnosticirati i započeti s liječenjem skolioze, tj. pratiti ju kroz pubertet jer je upravo to vrijeme najvećih promjena u rastu i razvoju tijela, a skolioza najviše progradira u vrijeme adolescencije.

 

Cilj terapije je spriječiti daljnje napredovanje iskrivljenosti, a postojeću iskrivljenost ispraviti koliko je god moguće. U toku liječenja su važne redovite kontrole kako bi se uspjeh izabrane terapije mogao evaluirati. Skolioze koje zahtijevaju terapiju su one koje imaju najmanje 10 ° po Cobbu. Sva istraživanja pokazuju da su češće prisutne skolioze manjeg stupnja nego one visokog stupnja koje zahtijevaju kirurški tretman

 

  •  Oblik terapije skolioze se primarno temelji na dva faktora

 

  1. Zrelosti skeleta pacijenta, odnosno točnije - koliko se očekuje rast skeleta
  2. Stupnju skolioze

 

 

  • Terapija ortozom

 

Ambrose Pare je navodno prvi liječnik koji je 1575. god. primijenio ortozu koja je nalikovala metalnom korzetu. Poslije je zaključio da ortoza nema učinkovitost kod onih pacijenata koji su dosegnuli skeletnu zrelost ( Slika 5. )

 

                                              Slika 5.

 

1945. god Walter Blount je predstavio Milwaukee ortozu za postoperativnu imobilizaciju pacijenata koji su prošli operaciju skolioze, a koja je kasnije prilagođena za konzervativno liječenje skolioze.

 

Moderna ortoza je temeljena na radu prof dr. Jacues Chêneau koji je 1970-tih u Francuskoj i Njemačkoj zajedno s ortopedskim tehničarima konstruirao prvi prototip aktivne ortoze za skoliozu čiji je cilj bio oporavak simetrije trupa ( Slika 6 )

 

                                             Slika 6.

 

Cheneau ortoza – riječ je o asimetričnoj ortozi koja se sastoji od zona pritiska ( pelota ) i slobodnih prostora ( zone ekspanzije ). Derotacija je najvažniji faktor korzeta. Slijedeća važna funkcija korzeta je trodimenzionalno ispravljanje tijela pri čemu se normalizira  postranična iskrivljenost kralježnice u sagitalnoj ravnini. Da bi ortoza bila učinkovita, bitno je uvažiti faze rasta i ʺ mirovanja ʺ tijela. Skoliotično držanje tijela se korigira kroz zone pritiska i slobodnog prostora tako što se tijelo usmjerava prema slobodnim prostoru gdje disanje nije ograničeno.

 

Danas postoji mnogo tipova ortoza : Boston ; Milwaukee ; Wilmington ( tradicionalna toraco-lumbo-sacralna ortoza )..no koliko je učinkovitost primjene ortoze znanstveno dokazana ?

 

Postoji mnogo oprečnosti u istraživanju učinkovitosti primjene ortoza. Postoje neke studije koje pokazuju vrlo malu razliku između onih pacijenata koji su nosili ortozu propisan vrijeme i onih koji su je nosili rijetko ili nikako. Druge pak studije prikazuju pacijente koji su uspješno stabilizirali skoliozu nekoliko godina konstantno noseći ortozu. A s treće strane postoje one studije koje su pratile pacijente koji su nosili ortozu 23 sata na dan, svaki dan, 7 dana u tjedno i svejedno im je skolioza napredovala. 

 

Cilj primjene ortoze ( onih tradicionalnih kakve su uglavnom u upotrebi ) je u prvom redu stabilizacija u smislu zaustavljanja progresije stupnja skolioze, a ne korekcija već postojećeg stupnja.

 

Posve suprotnog stajališta je npr. dr. Jan Matussek ( ortoped na ortopedskoj klinici sveučilišta Regensburg, Bad Abbach ) koji kaže kako je to mišljenje neopravdano i tvrdi : ʺ kod 95 % pacijenata je moguće konzervativnim izbjeći operaciju ʺ.  Dr. Matussek i njegove kolege ne podržavaju stavove iz knjiga dječje ortopedije koji tvrde : ʺ..terapija skolioze ortozom može zaustaviti napredovanje stupnja skolioze, ali ju ne može dugotrajno korigirati..ʺ .

 

Oni tvrde da je uz koordiniranu primjenu moderno izrađene ortoze, pravilnu i ciljano usmjerenu fizioterapiju kao i suradnju s ortopedskim tehničarima moguće rano dijagnosticiranu skoliozu zaustaviti, pa čak i ispraviti već razvijenu asimetriju trupa. Pri tome je važno rano dijagnosticiranje i pravovremeni početak liječenja s ciljanom kineziterapijom i posebnim ortozama. Jednako kao i kod pes equinovarus, tako se i kod skolioza tjelesni rast i razvoj koriste kako bi se ispravila iskrivljenost kralježnica. Kada se mladim leđima koja su još u razvoju na različitim mjestima postavi potpora i kada se potiče snaga muskulature trupa za korigiranje posture moguće je iskrivljenu kralježnicu u toku rasta i razvoja još uvijek korigirati i ponovo uspostaviti izgubljenu simetriju tijela.

 

Dosadašnje dugogodišnje iskustvo mnogih ortopeda u vezi primjene ortoze je posljedica nestandardizirane izrade ortoza i manjkajućih standarda u fizikalnoj terapiji. Dr. Matussek pripada onom krugu koji žele konzervativnom liječenju skolioze dati više značenja. On sa svojim kolegama primjenjuje kod pacijenata sa adolescentnom skoliozom individualno izrađene ortoze.

 

Riječ je o derotacijskim ortozama koje su razvijene na ideji dr. Jacuesa Chêneau iz Francuske, tzv. Chêneau ortoza ( Slika 7. i 8. )

 

                                                                                                                                      

                 Slika 7.                                                                                                                        Slika 8.                                                                                              

 

Za razliku od uobičajenih ortoza, deformacija kralježnice se ne ispravlja samo pasivno, nego se stvara aktivna korekcija u suprotnom smjeru. Iskrivljenost i rotacija kralježnice se ogleda u potpunom matematičkom smislu tako da su pacijenti u ovoj ortozi dok ju nose ʺ iskrivljena ʺ ( Slika 7. i 8. ). Dok su se u prijašnjim ortozama točke pritiska nalazile u frontalnoj ravnini i to po principu ʺ 3 točke ʺ, kod ove ortoze da bi se radio pritisak na vrhu zakrivljenosti potreban je pritisak na rebra.

 

Bitna razlika prijašnjih ortoza u odnosu na ove jeste da je u smjeru pritiska ostavljeno mjesta za korekciju. Prilikom udisanja prsni koš se širi, a rebra snažno djeluju na točku pritiska tako da tijelo aktivno udiše u smjeru derotacije. Kod tjelesne aktivnosti dakle prevladava aktivna komponenta ortoze, a ne pasivna.

 

Prateći program fizioterapije je zadužen za korekciju slabe posture kao i za razvoj svijesti o držanju tijela. Stari obrasci pokreta se moraju ʺ izbrisati ʺ i nadomjestiti novima. Skraćena muskulatura na konkavnoj ( udubljenoj ) strani se mora istezati, a ona na strani konveksiteta jačati. Vježbe po metodi Katharine Schroth su najbolji izbor, iako ih se ne treba smatrati kao dogmu.

 

Kako bi ortoza bila učinkovita, mora se nositi što je više moguće – uobičajeno 22 sata na dan, također i noću. Djeci i mladima to uopće nije lako. Zato je bitno da roditelji i djeca razumiju zašto je bitna dosljednost nošenja orotze, koji cilj se s time želi postići te kako je njihova suradnja presudna. Učinak terapije se redovito mora pratiti, a ortoza prilagođavati rastu djece. Upornost pacijenata ( pretežno djevojčica ) u svakodnevnom nošenju ortoze ovisi, prema iskustvu dječjih ortopeda u Bad Abbachu, o tome koliko brzo se mogu uočiti rezultati. ʺ Brzo ʺ podrazumijeva vrijeme unutar  6 mjeseci. U provedenoj studiji sa 17 sudionica sa desnostranom torakalnom skoliozom koje su do kraja skeletnog sazrijevanja imale nešto preko 2 godine te sa stupnjem iskrivljenosti po Cobbu između 29° i 60 ° uspjelo je ovakvim pristupom tek nakon 6 mjeseci smanjiti iskrivljenost za minimalno 40° i maksimalno 70°

 

Aktivnu korekciju i derotaciju kod prosječnih 50 ° skolioze, dr. Matussek i njegove kolege primjenom ortoze i fizioterapije postižu unutar 12 mjeseci. Rezultati u narednim godinama ostaju stabilni kod onih pacijenata koji i dalje provode dane upute

 

 

  • Metoda liječenja skolioze po Katarini Schroth

 

                                                    Slika 9.

 

Prema K. Schroth skolioza je pomak ( iskrivljenje ) trupa i sa time kralježnice kroz tri ravnine – sagitalnu, frontalnu i transverzalnu. Prema tome kod skolioze nije riječ samo o torakalnoj krivini ( gibusu ) koja je najupečatljivija nego i trodimenzionalnoj deformaciji trupa ( Slika 9. )

 

U suradnji sa ortopedom koji postavlja dijagnozu skolioze i točni stupanj iskrivljenosti kralježnice i terapeuta koji je educiran za terapiju po K. Schroth, pacijenti se uključuju u proces liječenja koji ima za cilj optimalnu korekciju posture pacijenta, a provodi se ispred ogledala i uz nadzor terapeuta kako bi se pacijenti osvijestili o lošem držanju te onda kroz provođenje različitih vježbi korigirati tu lošu posturu.

 

Korigirana postura se održava kroz percepciju pacijenta o opuštenosti mišića / dužini mišića / položaju zglobova / istezanju zglobne kapsule. Također sastavni dio terapije je derotacijsko disanje koje služi za korekciju skoliotičnih obrazaca disanja. Kod pacijenata sa skoliozom do 20° po Cobbu, primjenjuje se samo ovaj oblik terapije, dok kod onih preko 20° po Cobbu se u terapiju uključuje i primjena ortoze

 

 

  • Kineziterapija

 

                                             Slika 10.

 

Skolioza stupnja manjeg od 20° se liječi pretežno kineziterapijom ( Slika 10. ). Vježbe imaju za cilj muskulaturu trupa ciljano jačati i s time bolje podupirati kralježnicu. Vježbe istezanja i jačanja slabe, tj. preistegnute muskulature te ciljane vježbe disanja su sastavni dio kineziterapije. Skolioze preko 20° se također liječe i primjenom individualno oblikovanih ortoza koja bi trebala trodimenzionalno djelovati na iskrivljenost kralježnice.

 

 

Skolioza i sport

 

Generalno su sportske aktivnost kod skolioza poželjne i preporučljive jer učvršćuju muskulaturu leđa i trupa. Sportske aktivnosti dopunjuju, proširuju i podupiru rehabilitaciju skolioze. O kojim vrstama sporta se radi ovisi o osobnim sportskim ambicijama, stupnju iskrivljenosti, dobi pacijenta, eventualno prisutnoj boli i o intenzitetu sporta.

 

Prikladni sportovi :

 

  • Plivanje i drugi oblici sporta u vodi ( aquafitnes, aquagimnastik, aquapower )  – idealno za terapiju skolioze

 

                                           Slika 11.

 

  • Nordijsko hodanje

 

                                            Slika 12.

 

  • Pješačenje

 

                                                 Slika 13.

 

  • Terapeutsko jahanje

 

                   Slika 14.

 

  • Ples

 

                                      Slika 15.

 

  • Aerobik

 

                                           Slika 16.

 

  • Skijaško trčanje

 

                                                Slika 17.

 

Nisu preporučljivi oni sportovi koji snažno opterećuju kralježnicu – biciklizam, trčanje, delfin plivanje, tenis, squash, dizanje utega. Kod djece i mladih koji imaju blagu i srednju skoliozu oslobođenje od tjelesnog odgoja u školi nije potrebno. Čak i kada se nosi ortoza smije se baviti sportom. Da li se sport mora provoditi sa ili bez ortoze mora se posavjetovati s nadležnim liječnikom i tehničarom koji izrađuje ortoze. Znanstvena istraživanja su pokazala da zabrana individualnih sportova nije opravdana. Također ne postoje sigurni dokazi da određene vrste sporta vode ka povećanju stupnja iskrivljenosti.

 

 

Pozitivno razmišljati

 

                                               Slika 18.

 

Unatoč  prisutnosti skolioze i njenih posljedica, ipak se kroz pozitivan stav može bolje ʺ vladati ʺ dijagnozom skolioze. Život sa skoliozom, morbus Scheuermann-om ili kifozom nije uvijek lagan. Bit će lošijih i boljih dana, ali ukoliko se zadrži pozitivan stav, biti će lakše nositi se sa psihičkim opterećenjima koja dolaze sa skoliozom. Neki od načina koji vam mogu pomoći da vas dijagnoza ne slomi – razmjena iskustva u grupama potpore za skoliozu, redovita tjelovježba i kretanje radi boljeg podnošenja opterećenja na kralježnicu

 

 

Operacija

 

U nekim rjeđim slučajevima nijedan konzervativan oblik liječenja više neće biti učinkovit, tako da će nekada biti potreban i razgovor sa obitelji mladih pacijenata / pacijentica o mogućoj operativnoj korekciji skolioze ( Slika 19. )

 

                                            Slika 19.

 

To se odnosi na skolioze sa stupnjem većim od 50° po Cobbu. Prije operacije mora se provesti priprema kako bi se kralježnica ʺ opustila ʺ. Mobilizacija kralježnice se provodi na različite načine – može putem kineziterapije ili putem posebne metode istezanja – Cotrel Extension. U glavu i noge se ugrađuju šipke koje istežu tijelo vlačnom silom. To zvuči zastrašujuće, ali pacijentima nije bolno. U nekim slučajevima se dodaje još i uteg. Pod lokalnom anestezijom se pričvršćuje metalni prsten s vijcima na glavu pacijenta pomoću kojeg se tijekom nekoliko tjedana postupno povećava vlačna sila i intenzitet radi istezanja kralježnice. Tijekom operacije se kralježnica korigira i stabilizira maksimalno koliko može te se djelomično učvršćuje.

 

Zahvaćena područja se fiksiraju uz pomoć implantata ( šipke, vijci ) i tako se omogućuje da kralješci međusobno sraštavaju ili se umeću koštani graftovi iz zdjelice između kralješaka, a kada zarastu, kralješci se više ne mogu međusobno gibati, no zabluda je da operirani pacijenti više ne mogu gibati svoja leđa. Ta novonastala ograničenja kralježnica može dobro kompenzirati na više načina. Operacija se vrši ili prednjim pristupom ( preko stomaka ili prsnog koša ) ili stražnjim pristupom ( preko leđa ). Oba pristupa imaju prednosti i nedostatke. Kao i kod svake operacije tako i kod operacije skolioze postoje rizici – ometano zarastanje rane, infekcije ili ozljede živaca ( Slika 20. )

 

                       Slika 20

 

Operacija skolioze spada u kategoriju velikih zahvata, a na nju trebaju ići samo oni pacijenti kod kojih su očekivane koristi veće od mogućih posljedica. Nakon operacije su također potrebne redovite kontrole. Također se mora savjetovati pacijenta kada se može ponovo početi baviti sportom te da li su neke vrste sporta preporučljive za izbjegavati.

 

Na kraju ovog malog proučavanja skolioze, preporuka u liječenju skolioze bi zvučala ovako :

 

Individualno prilagođen program aktivne neuromišićne korekcije uz pravilno disanje ( najoptimalnije po metodi Katarine Schroth ) na PRVOM mjestu ; primjena ortoze na DRUGOM mjestu ; operacija na ZADNJEM mjestu.

 

Za sve dodatne informacije, slobodno se obratite Natus fizikalnoj terapiji na tel. 032 / 297 - 660